Lokalne vlasti moći će konačnu listu standarda koristiti kao podlogu za strateško promišljanje razvoja i sustavnog podizanja kvalitete života na svom području, ali i kao turističku legitimaciju. Osim toga, očekuje se da će stanovništvo dosegnuti dodatnu bioetičku osviještenost koja će onemogućiti počinjanje ili izbjeći ponavljanje pogrešaka mnogih sredina. Lista bioetičkih standarda sastoji se od tri donekle isprepletene skupine standarda iz praktičnih razloga nazvanih „životinje“, „biljke“ i „ljudi i okoliš“. Kada se govori o standardizaciji odnosa prema životinjama i biljkama, svjesni smo da predlažemo mnoge novine koje bi trebale uzeti u obzir lokalne specifičnosti i postupnost primjene, a nikako naglost promjene običaja i svijesti.

 

Pristajanje uz neke od standarda moglo bi dovesti do mijenjanja ravnoteže u danom ekosustavu (npr., stimuliranje vegetarijanstva dovest će do povećanog uzgoja i konzumacije bilja), a uz druge signaliziranje političkih preferencija (npr. TTIP free zones). Posljednja skupina standarda objedinjenih pod nazivom „ljudi i okoliš“ usmjerena je primarno na dobrobit pojedine skupine, odnosno cijele zajednice. Utemeljena je dijelom i na primjerima dobrih praksi, poput projekta „Zdravi gradovi“, a u čije su osmišljavanje i provedbu aktivnosti uključene i javnozdravstvene institucije. Dio bioetičkih standarda izravno uključuje u svoj sadržaj javnozdravstvene programe prevencije, odnosno brige o pojedinim skupinama u društvu.

Uvoditi bilo kakva ograničenja u naše ustaljeno ponašanje – između ostaloga, i prihvaćanjem bioetičkih standarda – zapravo znači pokušaj povratka „prirodnom“ ponašanju koje, očekujemo, olakšava opstanak prirode kakvu znamo. Međutim, pritom zaboravljamo da bismo, da smo kojim slučajem ostali usklađeni s prirodom, bez propitivanja jeli i životinje i biljke, a da su se svijest o vegetarijanstvu i problematiziranje konzumacije životinja razvili kao nuspojave razvoja čeonog režnja, odnosno posljedične empatije. Nije nemoguće da će jednoga dana, zahvaljujući boljem znanju o biljkama i njihovim osjetima, čovjek biti pritisnut i grižnjom savjesti zbog konzumacije bilja. Zasad, očito, postoji bitna razlika u percepciji dužnosti prema životinjama i odnosa prema biljkama, pa moramo priznati da tu odstupamo od teorijskih zasada Fritza Jahra i ne poštujemo svetost života već svetost odabira, s idejom da svaki život ne treba i nije moguće bezuvjetno čuvati, ali ga se može i mora bezuvjetno promicati. Na kraju krajeva, ambicija bioetičkih standarda je da svijet poboljšaju, a ne da ga – pa makar i u postojećem nesavršenom obliku – dokinu.

Sudjelovanje na skupovima

2017.

2016.

2015.